Kuća je zamišljena kao mirna, gotovo elementarna prostorna gesta sastavljena od dva izdužena volumena položena na prirodni teren. Njihov međusobni odnos stvara ritam punog i praznog, zatvorenog i otvorenog, dok jedinstvena ovojnica krova i pročelja dodatno naglašava čistoću forme i monolitnost cjeline.

Topla tekstura drvenih lamela u prizemlju i u interijeru ublažava strogu geometriju i uvodi mjerilo stanovanja, a velike staklene plohe otvaraju interijer prema pejzažu, svjetlu i promjenama dana. Arhitektura se ovdje ne nameće krajoliku, nego ga precizno kadrira i pretvara u sastavni dio svakodnevice.