Trg Vanjski jedan je od tri povijesne točke razvoja grada Šibenika. Izgledno je da se neka vrsta javnog prostora ovdje nalazila već u 17. stoljeću, što je potkrepljeno činjenicama da je bio smješten na sjecištu važnih cesta i u blizini groblja. Ipak, Vanjski nikada nije ušao u mentalne mape Šibenčana kao javni prostor koji ima svoj duh, genius loci.

Za trg Vanjski možemo reći da se nalazi “uglavljen“ između dvije važne šibenske prometnice, jedna kao ulaz u centar, dok druga predstavlja izlaz. Upravo je stoga trg omeđen vrlo gustim motornim prometom, kako pokretnim tako i onim u mirovanju te posljedično slabije povezan s okolnim javni prostorom. Prometnim rješenjem ostvaruje se bolja pješačka povezanost šireg obuhvata sa samim trgom te se smanjuje efekt “otoka“.

Za osnovnu ideju uređenja užeg obuhvata iskorištena je denivelacija (spuštanje) terena prema sjeverozapadu i jugozapadu. Površine trga raspoređene su na tri nivoa različitih visina. Visinska razlika između platoa svladava se elementima u nagibu čime se ostvaruje oblikovna i funkcionalna povezanost cijelog trga. Platoi su iskorišteni za organizaciju ugostiteljskih terasa i postavljanje elemenata urbane opreme, ali se nameću i kao važni pješački pravci u planiranoj organizaciji užeg i šireg obuhvata.